Zaovinsko jezero: vodič kroz branu Lazići, jezero Spajići i odnos prema Nacionalnom parku Tara
Zaovinsko jezero (akumulacija Beli Rzav) smešteno je u prostranoj kotlini sela Zaovine na južnim padinama Nacionalnog parka Tara, na nadmorskoj visini od 881,5 metara [1][2]. Nastalo između 1975. i 1983. godine pregrađivanjem Belog Rzava nasutom branom „Lazići” kao gornji basen reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta”, jezero je poznato po modrozelenoj vodi, razuđenoj obali sa pet zaliva i istorijskoj tački pod branom gde je Josif Pančić 1875. godine otkrio Pančićevu omoriku [1][2].

Ključni podaci
- Nadmorska visina i površina
- 881,5 m n. v. (pri punom vodostaju); površina oko 15 km², maksimalna dubina do 110 m [1]
- Nastanak i namena
- 1975–1983. (brana Lazići visoka 125 m); gornji bazen RHE „Bajina Bašta” povezan cevovodom sa Perućcem [1][2]
- Manja akumulacija ispod brane
- Jezero Spajići (i manje jezero Kruščica) u podnožju brane Lazići, uz spomen-obeležje Josifu Pančiću [1]
- Prilaz i putna mreža
- 8 km asfaltnog puta južno od Mitrovca na Tari; kružni asfaltni put oko jezera (oko 27 km) [1]
- Režim obale i ograničenja
- Nema zvanične uređene plaže sa spasilačkom službom; vodostaj varira zbog rada reverzibilne elektrane [1][2]
- Datum provere podataka
- 11. novembar 2026.
Kako je nastalo Zaovinsko jezero i kako radi sistem sa jezerom Perućac
Zaovinsko jezero predstavlja inženjerski jedinstvenu akumulaciju u Srbiji: izgrađeno je pregrađivanjem planinskog toka Belog Rzava nasutom kameno-glinenom branom „Lazići” (dugom 325 metara i visokom 125 metara) kako bi služilo kao gornji rezervoar Reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta” u Perućcu [1][2]. Kroz vertikalni i kosi podzemni tunel dug oko 8 kilometara, u periodima viška električne energije (noću i tokom visokog vodostaja) pumpe u Perućcu potiskuju vodu iz Drine više od 600 metara uzbrdo u Zaovinsko jezero, a kada je sistemu potrebna vršna energija, voda se obrušava nazad na turbine [2].
Neposredno u podnožju velike brane „Lazići” nalazi se manja akumulacija — jezero Spajići — i spomen-ploča na mestu gde je 1. avgusta 1875. godine botaničar Josif Pančić u zaseoku Đurići prvi put u prirodi pronašao živa stabla endemoreliktnog četinara Pančićeve omorike (Picea omorika) [1].

Obala po zaseocima, kružni put i stvarni uslovi pristupa vodi
Od centra Mitrovca na Tari do krune brane Lazići vodi 8 kilometara dobrog asfaltnog puta kroz četinarsku šumu [1]. Sama brana Lazići je glavno panoramsko stajalište sa koga se pruža pogled na duboko modro jezero sa jedne i podnožje sa jezerom Spajići sa druge strane [1]. Oko celog Zaovinskog jezera vodi kružni lokalni put (oko 27 km) koji povezuje rasejane zaseoke Zaovina — Đuriće, Sekuliće (sa crkvom Svetog kneza Lazara i vidikovcem Janjač), Konjsku reku i Vežanju [1].
Pri planiranju boravka uz vodu važno je znati proverene činjenice o uređenosti obale: Zaovinsko jezero je energetski objekat u granicama Nacionalnog parka Tara i na njemu ne postoje zvanično registrovane javne plaže sa spasiocima i tuševima [1][2]. Pristup samoj vodi najblaži je na šljunkovito-travnatim uvalama pored brane Lazići i u zalivu Vežanja, ali nivo jezera tokom sušnih godina ili pojačanog rada hidroelektrane može opasti za više desetina metara, ostavljajući široke i strme glineno-kamenite obale na kojima je neophodan oprez (naročito na nekadašnjem klizištu u zaseoku Mandići) [1][2].
| Tačka u Zaovinama | Udaljenost od Mitrovca | Šta se vidi i kakav je prilaz |
|---|---|---|
| Brana Lazići | 8 km (asfalt) | Glavni vidikovac na glavno jezero i prilaz uvalama uz levu i desnu obalu brane [1] |
| Jezero Spajići i Pančićevo obeležje | 9,5 km (ispod brane Lazići) | Mirno manje jezero, ušće Zmajevog potoka i mesto otkrića Pančićeve omorike (1875) [1] |
| Zaseok Sekulići i vrh Janjač (1.473 m) | 14–18 km (kružni put) | Planinska crkva u Sekulićima i pešački uspon na pogranični vidikovac Janjač [1] |
| Gradina (Ravna stena) | 11 km | Krečnjački ostjenjak sa ostacima srednjovekovnog utvrđenja Ravna stena iznad kotline [1] |
Kako uklopiti Zaovinsko jezero u obilazak Tare
Zaovinsko jezero najprirodnije se obilazi u istom danu sa Mitrovcem, Tepih livadom i vidikovcem Banjska stena, prema planu iz vodiča Tara za vikend [1]. Sa južne strane Zaovina lokalni planinski put spušta se ka Kotromanu i državnom putu Užice–Višegrad, odakle se za pola sata stiže u Mokru Goru i Šargansku osmicu [1].
Česta pitanja (FAQ)
Da li Zaovinsko jezero ima uređenu gradsku plažu?
Ne, Zaovinsko jezero je hidroenergetska akumulacija u Nacionalnom parku Tara i nema zvanično uređenu plažu sa spasiocima; posetioci koriste prirodne šljunkovite prilaze u blizini brane Lazići uz sopstvenu odgovornost i poštovanje pravila parka [1][2].
Zašto se vodostaj Zaovinskog jezera povremeno menja?
Zato što jezero služi kao gornji akumulacioni bazen Reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta”, pa nivo vode zavisi od hidroloških prilika i potreba elektroenergetskog sistema [2].
Kako se stiže do Zaovinskog jezera?
Najbolji asfaltni prilaz vodi preko Bajine Bašte i Perućca (ili Kaluđerskih Bara) do Mitrovca na Tari, odakle se 8 kilometara južno spušta pravo na branu Lazići [1].
Izvori i literatura
- JP „Nacionalni park Tara” Bajina Bašta (2026): Zaovine, akumulacija Beli Rzav (Zaovinsko jezero) i otkriće Pančićeve omorike. Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Položaj Zaovina u NP Tara, brana Lazići, jezero Spajići, stanište Pančićeve omorike i pravila u parku.) ↩ Nazad u tekst
- Elektroprivreda Srbije (EPS) — Ogranak „Drinsko-Limske hidroelektrane” Bajina Bašta (2026): Reverzibilna hidroelektrana „Bajina Bašta” i akumulacija u Zaovinama. Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Izgradnja brane Lazići (1975–1983), rad reverzibilnog sistema i režim oscilacije vodostaja.) ↩ Nazad u tekst

