Književno-istorijski vodič kroz epiku Skadar na reci Bojani (zapis od Starca Raška iz Kolašina, 1815) Provereno: 11. novembar 2026.

Zidanje Skadra: izvorna pesma Starca Raška, motiv uzidane neveste i istorijski okvir

„Zidanje Skadra” je jedna od najpoznatijih pesama pretkosovskog ciklusa srpske epike, koju je Vuk Stefanović Karadžić zapisao od kolašinskog pevača Starca Raška i objavio 1815. godine u Beču [1]. Pesma spaja drevno balkansko verovanje da se velika građevina ne može održati bez ljudske žrtve (motiv „uzidane neveste”) sa istorijskim ličnostima braće Mrnjavčević iz XIV veka — kraljem Vukašinom i despotom Uglješom — kojima narodna tradicija pripisuje i najmlađeg, neistorijskog brata Gojka [1][2].

Srednjovekovno utvrđenje Stari grad na steni iznad reke Đetinje u Užicu
Ostaci srednjovekovne užičke tvrđave iznad Đetinje, u čijem podnožju se nalaze stara hidroelektrana „Pod gradom” iz 1900. godine i početak Zelene staze kroz klisuru. (Dokumentarna zbirka SrbijaFoto / Vodič kroz Srbiju · Licencirana dokumentarna fotografija redakcijske arhive)

Ključni podaci

Književni rod i ciklus
Epska narodna pesma (baladičnog tipa), pretkosovski ciklus [1]
Pevač i godina prvog izdanja
Starac Raško iz Kolašina; Vukova „Narodna srbska pjesnarica” (Beč, 1815) i knjiga II (1845) [1]
Evropski odjek
Jakob Grim je pesmu preveo na nemački 1824. i nazvao je jednom od najdirljivijih pesama svih naroda [2]
Glavni junaci u pesmi
Kralj Vukašin, vojvoda Uglješa, Gojko Mrnjavčević, mlada Gojkovica i neimar Rade
Istorijska tačnost
Vukašin i Uglješa su istorijski vladari (poginuli na Marici 1371), dok Gojko Mrnjavčević nije istorijska ličnost [2]
Datum provere podataka
11. novembar 2026.

Izvorni stihovi, zaplet sa vilom i pogazio zavet starije braće

Pesma počinje trogodišnjim uzaludnim pokušajem trojice braće Mrnjavčević da sa trista majstora pod vođstvom Rada neimara podignu utvrđenje Skadar na Bojani: „Grad gradila tri brata rođena, / Do tri brata, tri Mrnjavčevića: / Jedno bješe Vukašine kralje, / Drugo bješe Uglješa vojvoda, / Treće bješe Mrnjavčević Gojko; / Grad gradili Skadar na Bojani, / Grad gradili tri godine dana, / Tri godine sa trista majstora; / Ne mogaše temelj podignuti, / A kamoli sagraditi grada: / Što majstori za dan ga sagrade, / To sve vila za noć obaljuje” [1].

Kada u četvrtoj godini planinska vila zatraži da se u temelje kule uzidaju brat i sestra sličnih imena (Stoja i Stojan), Vukašinov sluga Desimir tri godine uzalud obilazi svet sa šest tovara blaga. Vila tada postavlja konačni uslov: braća moraju da se zakunu Božjom verom da svojim ženama neće odati tajnu, a ona ljuba koja sutradan donese ručak majstorima na Bojanu biće uzidana u temelj. Kralj Vukašin i vojvoda Uglješa krše zakletvu i upozoravaju svoje supruge da pod izgovorom pranja belog platna i glavobolje ostanu u dvoru, dok jedino najmlađi Gojko čuva zadatu reč [1][2].

Vrhunac baladične tragike nastaje kada mlada Gojkovica, ostavivši jednomesečnog sina Jovana u kolevci, donese ručak na gradilište. Misleći najpre da je drvo i kamenje oko kolena samo šala devera i majstora, ona tek kada zid stigne do pojasa shvata svoju sudbinu i moli Rada neimara da joj ostavi otvor na grudima kako bi dojila čedo i prozor prema bijelom dvoru da vidi kada joj Jovana donose i vraćaju [1].

Spomen-bista Vuka Stefanovića Karadžića u Matici srpskoj
Vuk Stefanović Karadžić (1787–1864), reformator srpskog književnog jezika i sakupljač narodnih umotvorina. (Matica slovenská (Wikimedia Commons) · CC0)

Istorijski Mrnjavčevići naspram balkanskog mita o uzidanoj žrtvi

Uporedna folkloristika pokazuje da je motiv građevinske žrtve (uzidavanja supruge glavnog majstora ili najmlađeg brata) raširen širom jugoistočne Evrope: u grčkoj baladi o mostu na Arti, rumunskoj legendi o majstoru Manoleu i manastiru Kurtea de Arđeš, kao i u albanskim i bugarskim predanjima [2]. Srpski pevač Starac Raško preneo je taj drevni baladični obrazac u feudalni okvir srpskog carstva uoči njegovog raspada, pretvarajući sukob oko žrtve u moralnu osudu starije braće Mrnjavčević [1][2].

Poređenje epske slike u „Zidanju Skadra” i istorijskih činjenica
Element pesmePrikaz u epskoj pesmiIstorijska i folkloristička činjenica
Starost SkadraMrnjavčevići iz temelja grade novi grad na Bojani [1]Skadar (Scodra) je drevni ilirski, rimski i zetski grad; u XIV veku njime su pre Balšića vladali Nemanjići [2].
Tri brata MrnjavčevićaKralj Vukašin, vojvoda Uglješa i najmlađi brat Gojko [1]Istorijski izvori poznaju kralja Vukašina i despota Jovana Uglješu (poginuli 1371), ali ne i trećeg brata Gojka [2].
Neimar RadeGlavni majstor sa trista zidara koji iz sažaljenja ostavlja otvore u zidu [1]Epski tip Rade neimar potiče iz sećanja na protomajstora Rada Borovića (graditelja Ljubostinje krajem XIV veka) [2].
Beli mliječ u kamenuIz zida teče mleko kojim majke bez mleka hrane decu [1]Etiološko predanje vezano za krečnjačku vodu koja kaplje u pećini i zidinama skadarske tvrđave Rozafa [2].

Manje poznate reči u pesmi i srodne teme pretkosovskog ciklusa

Za razumevanje izvornog teksta važni su arhaični izrazi: harčiti (trošiti blago), hintovi (svečane kočije u koje sluga Desimir preže konje), vjerna ljuba (zakonita supruga), sindžir (gvozdeni lanac), bijelo platno (tkanina koja se beli na reci) i zadužbina (građevina koja ostaje kao duhovni spomen) [1].

Druga znamenita pesma u kojoj se kralj Vukašin i Skadar na Bojani javljaju kao središnji okvir jeste Ženidba kralja Vukašina, dok je uloga planinske vile u srpskom folkloru detaljno obrađena u članku Mitološka bića: Vila.

Česta pitanja (FAQ)

Od koga je Vuk Karadžić zapisao pesmu „Zidanje Skadra”?

Pesmu je Vuku Karadžiću kazivao Starac Raško, rodom iz Kolašina u Staroj Hercegovini, koji je početkom Prvog srpskog ustanka prešao u Srbiju; Vuk ju je prvi put štampao 1815. godine u Beču [1].

Da li je Gojko Mrnjavčević zaista postojao u istoriji?

Ne. Istorijska nauka potvrđuje samo dvojicu braće Mrnjavčević — kralja Vukašina i despota Jovana Uglješu — dok je najmlađi brat Gojko poetska tvorevina narodnog pevača uvedena radi tročlane gradacije i moralnog kontrasta [2].

Zašto je Jakob Grim posebno izdvojio ovu srpsku pesmu?

Nemački filolog Jakob Grim preveo je „Zidanje Skadra” na nemački jezik 1824. godine i istakao da po dramatičnosti i toplini materinske žrtve spada među najpotresnije pesme svih naroda i svih vremena [2].

Izvori i literatura

  1. Karadžić, Vuk Stefanović (1845): Srpske narodne pjesme, knjiga II (Beč, 1845; prvobitno u „Narodnoj srbskoj pjesnarici”, Beč, 1815, zapis od Starca Raška). Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Kanonski tekst pesme „Zidanje Skadra”, podaci o pevaču Starcu Rašku i izvorni leksički oblici.) ↩ Nazad u tekst
  2. Deretić, Jovan / Banašević, Nikola (2004): Istorija srpske književnosti (poglavlje o usmenoj epici i baladama) i komparativne studije o motivu uzidane žrtve na Balkanu. Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Odnos istorijskih Mrnjavčevića i epskog predanja, balkanske paralele motiva građevinske žrtve i recepcija kod Jakoba Grima.) ↩ Nazad u tekst

Povezani vodiči i tekstovi

Svi tekstovi u rubrici Biblioteka →