Književno-istorijski vodič kroz epiku Skadar na Bojani — Pirlitor pod Durmitorom (zapis Stojana hajduka) Provereno: 11. novembar 2026.

Ženidba kralja Vukašina: izdaja Vidosave u Pirlitoru, krilati konj Jabučilo i rođenje Marka Kraljevića

„Ženidba kralja Vukašina” je jedna od najdramatičnijih pesama pretkosovskog ciklusa, koju je Vuk Stefanović Karadžić zapisao 1820. godine od Stojana hajduka iz Hercegovine i objavio u drugoj knjizi „Srpskih narodnih pjesama” (Beč, 1845, br. 24) [1][2]. Pesma suprotstavlja surovu planinsku čestitost hercegovačkog grada Pirlitora pod Durmitorom, kojim vlada div-junak vojvoda Momčilo na krilatom konju Jabučilu, primorskoj raskoši Vukašinovog Skadra na Bojani — objašnjavajući kako je posle izdaje neverne Vidosave kralj Vukašin uzeo za ženu plemenitu Momčilovu sestru Jevrosimu, majku Marka Kraljevića [1][2].

Pogled sa uređenog vidikovca Banjska stena na planini Tari ka kanjonu Drine
Pogled sa vidikovca Banjska stena (1.065 m) u Nacionalnom parku Tara na akumulaciju Perućac i kanjon Drine. (Dokumentarna zbirka SrbijaFoto / Vodič kroz Srbiju · Licencirana dokumentarna fotografija redakcijske arhive)

Ključni podaci

Književni rod i ciklus
Epska narodna pesma pretkosovskog ciklusa [1]
Pevač i izdanje
Stojan hajduk iz Hercegovine (zapis 1820; Vukova knjiga II, Beč, 1845, br. 24) [1]
Glavni likovi
Kralj (žura) Vukašin, vojvoda Momčilo, neverna ljuba Vidosava i sestra Jevrosima [1]
Mitska obeležja Momčila
Krilati konj Jabučilo (kome krila bivaju spaljena) i „sablja sa očima” zalivena slanom krvlju [1]
Istorijski Momčilo (XIV vek)
Vojvoda Momčilo († 7. juna 1345), gospodar tvrđave Periterion u Rodopima, čije je ime epika prenela na Pirlitor pod Durmitorom [2]
Datum provere podataka
11. novembar 2026.

Kontrast Durmitora i Skadra: kako Vidosava spaljuje krila Jabučilu

Pesma počinje tajnim pismom koje „žura Vukašin” iz belog Skadra na Bojani šalje u Pirlitor prema Durmitoru Vidosavi, ljubi vojvode Momčila, mameći je da izda ili otruje muža: „Vidosava, Momčilova ljubo, / šta ćeš u tom ledu i snijegu? / Kad pogledaš s grada iznad sebe, / ništa nemaš lijepo viđeti, / već bijelo brdo Durmitora, / okićeno ledom i snijegom / usred ljeta, kao usred zime; / kad pogledaš strmo ispod grada: / mutna teče Tara valovita, / ona valja drvlje i kamenje, / na njoj nema broda ni ćuprije, / a oko nje borje i mramorje” [1]. Nasuprot tome, Vukašin joj slika pitomi Skadar sa smokvama, maslinama, vinogradima, pšenicom bjelicom i zelenom Bojanom punom ribe [1].

Zavedena obećanjem da će postati kraljica i presti svilu na zlatno vreteno, Vidosava otpisuje Vukašinu da Momčila ne može otrovati jer njegova sestra Jevrosima kuša svako jelo, a devet braće svaku čašu vina, niti ga iko sme napasti dok ima krilatog konja Jabučila i sablju sa očima [1]. Zato savetuje Vukašinu da uoči nedelje postavi zasedu u gori kod ravnih Jezera kuda Momčilo odlazi u lov; ona te večeri lažnim suzama izmami od muža tajnu da Jabučilo pušta krila tek „kad zapjeva prvi pjevac”, pa u ponoć svećom i lojem spali konju krila do mesa, a Momčilovu sablju zalije slanom krvlju u koricama [1].

Pogled sa vidikovca na uklještene meandre Uvca u krečnjačkoj klisuri
Uklješteni meandri u klisuri Uvca posmatrani sa uređenog vidikovca Molitva. (Dokumentarna zbirka SrbijaFoto / Vodič kroz Srbiju · Licencirana dokumentarna fotografija redakcijske arhive)

Pogibija pod Pirlitorom, kazna za izdaju i proročanstvo o Marku Kraljeviću

Opkoljen na Jezerima bez devetorice braće, sa sabljom koja se ne da izvući i Jabučilom koji sa suzama u očima više ne može da poleti, Momčilo ipak uspeva da se probije do bedema Pirlitora [1]. Tamo Vidosava zatvara kapije, a sestra Jevrosima, kojoj je neverna snaha vezala kosu za drveni direk, u silnom bolu trza glavu, ostavlja pramen kose na drvetu i prebacuje bratu platno niz zidine. U trenutku kada se Momčilo već hvata za vrh grada, Vidosava preseca platno; padajući na Vukašinove mačeve i koplja, Momčilo na samrti preklinje svog krvnika Vukašina: da ne uzima nevernu Vidosavu („jer će i tvoju glavu izgubiti”), već da uzme njegovu vernu sestru Jevrosimu, koja će mu roditi junaka kakav je bio i sam Momčilo [1][2].

Kada u osvojenom Pirlitoru Vukašin obuče Momčilov kalpak, čohu, čizme i uzme njegovu sablju, te vidi da mu je Momčilov kalpak do ramena, a da u jednu Momčilovu čizmu staju obe njegove noge, on shvata kakvog je gorostasa izdala rođena žena: naređuje da Vidosavu rastrgnu četiri konja, a za kraljicu u Skadar odvodi Jevrosimu, sa kojom dobija Marka i Andrijaša [1][2].

Istorijsko i mitsko poreklo likova i mesta u „Ženidbi kralja Vukašina”
Epski pojamUloga u narodnoj pesmiIstorijski ili mitološki koren
Vojvoda MomčiloDiv-junak iz Pirlitora, ujak Marka Kraljevića [1]Istorijski vojvoda Momčilo (†1345 kod Periteriona u Trakiji/Rodopima), nekadašnji najamnik cara Dušana i Jovana Kantakuzina [2].
Grad PirlitorPlaninski grad iznad kanjona Tare naspram Durmitora [1]Fonetička zamena grčke primorske tvrđave Periterion (Περιθεώριον) sa toponimom Pirlitor na Jezerskoj površi kod Žabljaka [2].
Krilati JabučiloKonj koji u zoru pušta krila i preleće do grada [1]Slovenski solarni konj (srodan antičkom Pegasu) koji daje junaku nepobedivost [2].
Majka JevrosimaMomčilova sestra koja žrtvuje kosu da spase brata [1]Moralni stub srpske epike („nemoj, sine, govoriti krivo ni po babu ni po stričevima”) [2].

Zašto je narodna pesma Marku Kraljeviću dala ujaka Momčila

U istorijskoj nauci kralj Vukašin Mrnjavčević bio je oženjen kraljicom Jelenom (u monaštvu Jelisavetom, u epici zapamćenom kao Jevrosima), ali ne postoje pisani dokazi da je ona bila sestra rodopskog vojvode Momčila [2]. Narodni pevač je, međutim, ovim epskim srodstvom rešio veliku zagonetku: kako je od neomiljenog i malenog kralja Vukašina mogao da se rodi najveći srpski junak Marko Kraljević. Po zakonu narodne epike (avunkulatu), sestrić nasleđuje stas, snagu i čestitost od ujaka — divovskog vojvode Momčila i majke Jevrosime [2].

O drugoj slavnoj pesmi vezanoj za Vukašinov Skadar na Bojani pročitajte u vodiču Zidanje Skadra, a o samom Marku Kraljeviću u članku Oranje Marka Kraljevića.

Česta pitanja (FAQ)

Kako se zvao krilati konj vojvode Momčila i kako je izgubio krila?

Momčilov krilati konj zvao se Jabučilo. Krila je puštao svake zore kada zapeva prvi petac, a izgubio ih je tako što mu ih je neverna Momčilova žena Vidosava noću uoči lova spalila svećom i lojem [1].

Gde je živeo istorijski vojvoda Momčilo i kako je dospeo pod Durmitor u pesmi?

Istorijski vojvoda Momčilo je u XIV veku gospodario oblašću u Rodopima i poginuo 7. juna 1345. u bici pod zidinama grada Periteriona u Egejskoj Trakiji; usmena tradicija je ime grada Periterion preoblikovala u Pirlitor i vezala ga za istoimenu uzvisinu iznad kanjona Tare kod Durmitora [2].

Zašto kralj Vukašin na kraju kažnjava Vidosavu, a ženi se Jevrosimom?

Kada u Pirlitoru obuče ogromno Momčilovo odelo i čizme, Vukašin shvata da će žena koja je izdala takvog junaka sutra izdati i njega, pa ispunjava Momčilov samrtni amanet: kažnjava Vidosavu i uzima Momčilovu vernu sestru Jevrosimu, koja mu rađa Marka Kraljevića [1][2].

Izvori i literatura

  1. Karadžić, Vuk Stefanović (1845): Srpske narodne pjesme, knjiga II, br. 24: „Ženidba kralja Vukašina” (Beč, 1845, zapis od Stojana hajduka iz 1820). Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Kanonski tekst pesme, pismo Vukašina iz Skadra u Pirlitor, izdaja Vidosave, konj Jabučilo i lik Jevrosime.) ↩ Nazad u tekst
  2. Ćirković, Sima / Banašević, Nikola (1975): Ciklus Marka Kraljevića i istorijski izvori o vojvodi Momčilu kod Jovana Kantakuzina (1345). Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Istorijski podaci o vojvodi Momčilu pod Periterionom (1345), prenos toponima u Pirlitor na Durmitoru i motiv avunkulata.) ↩ Nazad u tekst

Povezani vodiči i tekstovi

Svi tekstovi u rubrici Biblioteka →