Književno-istorijski vodič kroz epiku Prizren (zapis Starca Raška u Vukovoj knjizi II iz 1845. godine) Provereno: 11. novembar 2026.

Ženidba kneza Lazara: kako verni sluga Lazar na dvoru u Prizrenu prosi Milicu, ćerku Jug-Bogdana

„Ženidba kneza Lazara” je epska narodna pesma pretkosovskog ciklusa koju je Vuk Stefanović Karadžić zapisao od Starca Raška i objavio u drugoj knjizi „Srpskih narodnih pjesama” (Beč, 1845, br. 32) [1][2]. Pesma objašnjava kako je verni carev dvoranin Lazar na dvoru „silnog cara Stjepana” u Prizrenu dobio za ženu Milicu, najmlađu ćerku („mljezinicu”) starog Jug-Bogdana i sestru devet Jugovića, čime u narodnoj epici postaje zakoniti naslednik nemanjićkog prestola [1][2].

Mermerna fasada i kupola Bogorodičine crkve u manastiru Studenici
Bogorodičina crkva u Studenici (kraj XII veka), zadužbina Stefana Nemanje građena od belog radočelskog mermera, upisana na Uneskovu listu svetske baštine 1986. godine. (Dokumentarna zbirka SrbijaFoto / Vodič kroz Srbiju · Licencirana dokumentarna fotografija redakcijske arhive)

Ključni podaci

Književni rod i ciklus
Epska narodna pesma pretkosovskog ciklusa [1]
Pevač i izdanje
Starac Raško iz Kolašina; Vukova knjiga II „Srpskih narodnih pjesama” (Beč, 1845, br. 32) [1]
Glavni likovi u pesmi
Silan car Stjepan (Dušan), verni sluga Lazar, stari Jug-Bogdan, devet Jugovića i Milica [1]
Istorijska činjenica
Kneginja Milica se udala za Lazara Hrebeljanovića oko 1353. i bila je ćerka kneza Vratka (prapraunuka Vukana Nemanjića) [2]
Ključni epski rekviziti
Zlatna čaša iz Varadina (kupljena za tovar i po blaga) i „knjige staroslavne” Jug-Bogdana [1]
Datum provere podataka
11. novembar 2026.

Lazar pred carem u Prizrenu, lov u planini i darivanje zlatne čaše

Pesma počinje na dvoru u Prizrenu, gde Lazar služi vino caru Stjepanu, ali čašu preslužuje i na cara „krivo pogleduje”: „Vino pije silan car Stjepane / u Prizrenu, gradu bijelome. / Vino služi vjeran sluga Lazar, / pa sve caru čašu preslužuje, / a na cara krivo pogleduje” [1]. Na carevo pitanje šta mu nedostaje u dvoru, Lazar odgovara da su se sve mlađe sluge već udvorile i oženile, a da njega car još nije oženio za mladosti i lepote njegove. Car mu tada otkriva da za njega ne traži običnu devojku, već gospođu i sebi dostojnog prijatelja: Milicu, milu mljezinicu starog Jug-Bogdana i sestru devet Jugovića [1].

Pošto je Jug-Bogdan „roda gospodskoga” i ne bi lako dao ćerku za carevog slugu, car Stjepan smišlja mudro lukavstvo: u nedelju odvodi Jug-Bogdana i devet Jugovića u lov u planinu, a Lazaru nalaže da u dvoru spremi gospodsku večeru [1]. Kada se posle lova napiju crvenog vina, a Jug-Bogdan otvori „knjige staroslavne” da čita proročanstva o „pošljednjem vremenu”, Lazar donosi sa kule zlatnu čašu (koju je car kupio u Varadinu od mlade kujundžinke za tovar i po blaga), puni je vinom i daruje Jug-Bogdanu. Zatečen skupocenim darom, Jug-Bogdan na carevu reč pristaje da Lazaru uzvrati najvećim uzdarjem — rukom svoje ćerke Milice [1][2].

Crkva Svete Trojice u manastiru Sopoćani kod Novog Pazara
Manastir Sopoćani (XIII vek), zadužbina kralja Uroša I u blizini izvora Raške, deo celine Stari Ras i Sopoćani na Uneskovoj listi svetske baštine. (Pudelek (Marcin Szala) (Wikimedia Commons) · CC BY-SA 3.0)

Istorijska istina o braku kneza Lazara i Milice (oko 1353) naspram epske legende

Istorijski izvori (rodoslovi, povelje i „Žitije despota Stefana Lazarevića” od Konstantina Filozofa) potvrđuju da je Lazar Hrebeljanović (rođen oko 1329. u Prilepcu kod Novog Brda) zaista služio na dvoru cara Stefana Dušana sa titulom „stavilca” — dvorskog dostojanstvenika koji postavlja trpezu i služi vladara o svečanostima, što se verno odrazilo u epskoj slici „vjernog sluge Lazara koji caru služi vino” [2].

Međutim, istorijski otac kneginje Milice zvao se knez Vratko, potomak velikog župana Vukana (najstarijeg sina Stefana Nemanje), čime je Milica direktno pripadala bočnoj grani dinastije Nemanjić [2]. U narodnoj epici lik kneza Vratka zamenjen je moćnim epskim patrijarhom Jug-Bogdanom (čije je ime narod vezao za toponime i crkve u Toplici i Kruševcu) i njegovih devet sinova Jugovića.

Poređenje epskih motiva u „Ženidbi kneza Lazara” i istorijskih izvora
ElementEpska pesma Starca RaškaIstorijska činjenica (XIV vek)
Lazarov položaj na dvoru„Vjeran sluga Lazar” koji služi vino caru Stjepanu u Prizrenu [1]Lazar Hrebeljanović je na dvoru cara Dušana i cara Uroša nosio dvorsku titulu stavilca (oko 1353–1363) [2].
Otac kneginje MiliceStari Jug-Bogdan, gospodar sa devet sinova Jugovića [1]Knez Vratko, praunuk Dmitra (Davida) Nemanjića i prapraunuk Vukana Nemanjića [2].
Vreme sklapanja brakaZa života „silnog cara Stjepana” (Dušana) uz njegovo posredovanje [1]Brak je sklopljen oko 1353. godine, zaista u poslednjim godinama vladavine cara Dušana (†1355) [2].
Knjige staroslavneJug-Bogdan za trpezom čita o „pošljednjem vremenu” [1]Epska anticipacija Kosovske bitke (1389) i propasti Srpskog carstva [2].

Arhaične reči u pesmi i veza sa Kosovskim ciklusom

U pesmi se sreću karakteristični izrazi Vukovog korpusa: presluživati čašu (prelivati vino preko ivice čaše iz zamišljenosti ili nezadovoljstva), udvoriti se (steći vladarevu milost u službi), mljezinica (mezimica, najmlađa ćerka), knjige staroslavne (drevni proročki rukopisi, rodoslovi i roždanici) i kujundžinka (zlatarka) [1].

Kako su Jug-Bogdan i devet Jugovića prikazani u drugim pesmama pretkosovskog i kosovskog kruga pročitajte u člancima Banović Strahinja i Carica Milica i Zmaj od Jastrepca.

Česta pitanja (FAQ)

Koju je istorijsku titulu nosio Lazar Hrebeljanović na dvoru cara Dušana?

Lazar Hrebeljanović je na dvoru cara Stefana Dušana nosio titulu stavilca — dvorskog dostojanstvenika zaduženog za ceremonijal carske trpeze, što je u pesmi sačuvano kroz sliku Lazara koji caru u Prizrenu služi vino [2].

Ko je u istoriji bio otac kneginje Milice, a kako ga naziva narodna pesma?

U istorijskim izvorima otac kneginje Milice bio je knez Vratko iz bočne grane dinastije Nemanjić (potomak Vukana Nemanjića), dok ga narodna epika naziva starim Jug-Bogdanom, ocem devet Jugovića [1][2].

Čime Lazar u pesmi obavezuje Jug-Bogdana da mu da ćerku Milicu za ženu?

Po savetu cara Stjepana, Lazar tokom svečane večere posle lova daruje Jug-Bogdanu skupocenu zlatnu čašu kupljenu u Varadinu za tovar i po blaga, pa Jug-Bogdan po običaju uzdarja pristaje da mu da ruku najmlađe ćerke Milice [1].

Izvori i literatura

  1. Karadžić, Vuk Stefanović (1845): Srpske narodne pjesme, knjiga II, br. 32: „Ženidba kneza Lazara” (Beč, 1845, zapis od Starca Raška). Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Izvorni tekst pesme „Ženidba kneza Lazara”, dijalog cara Stjepana i Lazara i motiv zlatne čaše iz Varadina.) ↩ Nazad u tekst
  2. Mihaljčić, Rade / Purković, Miodrag Al. (1984): Lazar Hrebeljanović: istorija, kult, predanje (Beograd) i Knez i despot Stefan Lazarević. Datum pristupa: 11. novembar 2026. (Pokriva: Istorijski podaci o službi stavilca Lazara na Dušanovom dvoru, ženidbi sa Milicom (ćerkom kneza Vratka) oko 1353. i nastanku legende o Jug-Bogdanu.) ↩ Nazad u tekst

Povezani vodiči i tekstovi

Svi tekstovi u rubrici Biblioteka →